REAL

Majana Velagić | Moje novo poglavlje

Moje ime je Majana Velagić, imam 29 godina i skoro cijeli svoj život sam bila gojazna. Ne znam da li je fascinantna ili deprimirajuća činjenica ta da sam to tek skoro spoznala. Poražavajuće je koliko se čovjek može zapustiti i, svjesno ili nesvjesno, dovesti u stanje koje je danas opće poznato kao bolest – gojaznost.

Još kao mala djevojčica sam bila krupnija (čitaj deblja) od ostatka društva i uvijek sam nosila titulu “snagatorke”, “bokserke”, i sl. Iako mi je to nekada i laskalo jer sam bila i fizički sposobnija (teška ruka), takvi epiteti su me zapravo više boljeli nego što su mi imponirali. No međutim, sve to dijete zaboravi onog trenutka kada mu zamirišu ćevapi iz obližnje ćevabdžinice… Izgovora nema ali ja sam ih uspijevala pronaći, kao i većina. Izgovor broj jedan meni, kao i mnogima, je bio i najjači argument moje odbrane. Ja zaista ne jedem mnogo, ja samo imam krupne kosti. Svi u mojoj porodici su malo krupniji tako da je to to. Kraj price.

Danas kao da postoji uhodano pravilo kako živjeti: školovati se, zaposliti, udati/oženiti, izroditi djecu, tu je iza ćoška penzija i dok se okreneš život prođe dok si trepnuo. Ja sam veoma mlada preuzela rukovodeću funkciju u jednoj, nekada uspješnoj, kompaniji i zajedno sa 50ak uposlenika vodila bitku za opstanak i egzistenciju. U svemu tome, usljed užurbanog vođenja života i more problema, čak i pored milion pokušaja da svoju kilažu dovedem u red, ja sam izgubila sebe. U jednom trenutku sam sa 26 godina došla do rekordnih 133kg. I tu ne bi bio kraj. Vjerovatno bih nastavila i dalje da se debljam jer nakon gubitka posla usljed niza podmetanja od strane radnih kolega, na desetine odbijenica za posao, bolest majke, itd., to je vjerovatno bio i logični slijed događaja. No međutim, kao i za sve do sada, Bog uvijek ima neke planove za nas.

Dok sam sjedila kući, oplakivajući svoju sudbinu, jela kokice od kikirikija i prelistavala članke na Fb, naišla sam na članak Atika fitnesa sa slikama djevojaka koje su napravile fantastične rezultate uz njihove programe. Pomislila sam, ah, ovo još nisam probala, pa red je da upotpunim svoju kolekciju bezuspješnih pokušaja dovođenja sebe u red prije nego totalno poludim. Da, toliko sam očajna bila.

Svi programi na kojima sam do sada bila su uključivala neku određenu vrstu odricanja: ili ne smiješ jesti ugljikohidrate, ili ne smiješ jesti voće, ili moras piti neke tablete, sejkove i sl, i naravno ukoliko se u određenom trenutku vratiš na prvobitni način ishrane, obrao si bostan, doslovno. Uz Atiku sam naučila da se, uz male korekcije ishrane u vidu pravilnog odabira namirnica bez dodatnih troškova, mogu napraviti fantastične stvari. Npr. ja nisam ni znala da se od krupnog zrna zobenih pahuljica mogu napraviti fantastične palačinke. Čak su i ukusnije od onih sa bijelim brašnom, a unjela sam duplo manje kalorija. Nikada u životu nisam više uživala u provođenju vremena u kuhinji iako je to uz Atiku zaista prilagođeno da i usljed nedostatka vremena mogu stići napraviti ukusne i hranjive obroke.

Iako sam se skoro cijelog života krila po slikama, izbjegavala izlaske u javnost, uzdisala sa komadima odjeće za koje sam bila ubijeđena da nikada neću odjenuti, gutala knedle kad me drugi odmjere pogledima punim odbojnosti, kako vrijeme odmiče, ja sve više spoznajem sebe. Nisam ni znala koliko je lijepo drvo u šumi, cvijet u parku, sunce na nebu… Znate onu od Marlija, neki ljudi osjećaju kišu, ostali samo pokisnu. Ja sam cijeli život kisnula.

Atiku sam doživjela kao svoju preobrazbu, u psihofizičkom smislu. Svi koji me znaju ne mogu da vjeruju da ja svaki dan aktivno treniram. Pola sata dnevno uz Atiku mi je doslovno najdraže provedeno vrijeme u danu jer, uz online treninge Slađane Trivić, je prosto nemoguće ne napraviti rezultat. Trenutni rezultat od 24kg manje sala je moja fizička promjena. Psihička bi bila samopouzdanje. Mnogo djevojaka mi se, primjetivši moju promjenu, javlja svakodnevno oko savjeta, recepata, motivacije, i veoma mi je drago da mogu na takav način uticati na druge. Ja nisam imala nekoga ko bi mi pokazao sve to tako da mi je srce uvijek puno kada na druge uspijem prenjeti ono što sam uz Atiku naučila. Svijest je ono što oblikuje stvarnost i kada uspijete na tom putu, uspjećete u svemu.  

Facebook Comments
Podijeli:

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *